Kako se nositi s patnjom: “čista” bol i “prljava” bol

U budizmu postoji priča o dvije strijele:
prva je strijela ona koju ne možemo izbjeći, ona bol koja je sastavni dio života i koja nas baš sve pogađa prije ili kasnije;
druga je strijela naša reakcija na prvu strijelu, i boli još više, a zapravo se sami njom pogađamo.

Na istu temu u Acceptance & Commitment Therapy (neki od drugih izvora gdje se spominje slično su Martha Beck i Resmaa Menakem) ponekad se govori o čistoj boli vs prljavoj boli.

Čista bol je reakcija na neki stvarni događaj; neizbježni je dio ljudskog života, proizlazi iz toga da ćemo se svi prije ili kasnije stalno iznova susretati sa stvarima i situacijama koje su nam nelagodne, neželjene, teške, bolne. To je jednostavno dio postojanja u ovom svijetu. Takva bol se događa u sadašnjosti i može zvučati kao “tužna sam”, “ljuta sam”, “zabrinuta sam”…

Prljava bol je reakcija na priču koju si mi sami pričamo o tom događaju, i ona nije neizbježna, nego je mi na određeni način stvaramo i zadržavamo. Takva bol često iz skakanja u prošlost ili budućnost i s njom možemo povezati misli kao što su “nije fer”, “ovo se ne bi smjelo događati”, “nikad neće biti bolje”…

Odgovor na pitanje "kako se nositi s bilo kojom od tih boli?", moram vas razočarati, puno je širi i dublji od jednog posta. Dobra vijest je da je ovo tema kojoj ću se svakako vraćati.

U najkraćim crtama - osvijestiti koja je bol prisutna, tj. koja je priča koju si dodajemo na čistu bol, dopustiti mislima i emocijama da dolaze i prolaze i dolaze i prolaze, vraćati se u sadašnji trenutak.

A primjena svega toga kontinuirana je praksa za koju nam treba i vremena i namjere i podrške i nježnosti prema sebi; praksa i putovanje na kojem sam vam ja ovdje kao podrška i u ovome smo zajedno, i to me baš veseli.


Neki od primjera čiste i prljave boli u različitim područjima života:

U roditeljstvu
čista bol: Imali smo teško jutro, iscrpljena sam od natezanja s djetetom, treba mi odmor. Frustrira me kad smo ovako neusklađeni.
prljava bol: Nisam dobra mama, da sam dobra ne bi mi ovo bilo teško, nikad mi neće biti lakše, dijete će me mrziti i sve radim krivo.

U poduzetništvu
čista bol: Za radionicu mi se prijavilo manje ljudi nego što sam se nadala. Strah me da neću zaraditi dovoljno u svom poslu.
prljava bol: Ljudi se nisu prijavili jer misle da sam glupa i nesposobna, i nikad neću uspjeti. Sigurno mi se smiju iza leđa.

U promjeni planova
čista bol: Baš sam se veselila ovom odlasku na more i žao mi je što ne možemo otići. Tužna sam i razočarana.
prljava bol: Ma nema smisla ništa ni planirati, ionako se sve izjalovi. Stalno se nešto zareda, nikad ne dobijem ono što želim.

U partnerstvu
čista bol: Osjećam da nemam dovoljno podrške u ovoj situaciji, umorna sam od nošenja tog tereta i ne želim dalje ovako.
prljava bol: Nemoguće je išta promijeniti, sve će se ionako vratiti na staro. On me apsolutno ne razumije i sebičan je i lako je njemu.

U prijateljstvu
čista bol: Osjećam neku promjenu, tugujem za osjećajem bliskosti koji smo nekad imale i iskustvima koje smo dijelile.
prljava bol: Nitko me zapravo ne voli i nikad neću ostvariti tu bliskost za kojom čeznem. Nije fer da drugima to sve ide tako lako.

Eva Simona Kulenović

Psihologinja i praktičarka art terapije, u misiji razvijanja psihološke fleksibilnosti uz kreativnost.

Previous
Previous

5 stvari o životu na koje me podsjetio jedan mjuzikl