5 stvari o životu na koje me podsjetio jedan mjuzikl

Hamilton.

Jedna riječ, osam slova.

Prije 5 godina, kad se ova moja priča događala, vjerojatno je puno manji broj vas čuo za njega nego što je to slučaj sad, par godina kasnije, kad ne samo da se mjuzikl čvrsto ukorijenio u legendama pop kulture, nego ga možete i u cijelosti pogledati na Disney+ platformi. You’re welcome - javite mi svoje dojmove!

Za one koji žele brzi uvod, autor glazbe i libreta je Lin-Manuel Miranda (nekima možda poznat i kao autor pjesama iz isto tako fantastičnog i životno-relevantnog crtića Encanto), istinski genij, koji je (dijelom) istinitu priču o Alexanderu Hamiltonu i američkoj revoluciji pretočio u nešto manje od tri sata hip hop, r'n'b i rap ritmova, osvojivši srca diljem svijeta svojim inteligentnim rimama, zaraznim melodijama i intrigantnom pričom.

Moja ljubav prema Hamiltonu počela je u jesen 2016. zahvaljujući prijateljici koja me “navukla” na soundtrack, a kulminirala je početkom 2018. dugoiščekivanim odlaskom u London na izvedbu uživo, nedugo nakon njegove premijere na West Endu. I vjerovali ili ne, to mi se iskustvo pokazalo jednom od najboljih i najznačajnijih životnih odluka, i želim s vama podijeliti više o tome.

Pa, without further ado, predstavljam vam - 5 stvari o životu na koje me podsjetio ili naučio jedan mjuzikl.

1. Za uspjeh je potrebno vrijeme.

Iako je bio jedan od osnivača Sjedinjenih Američkih Država te postavio temelje američkog financijskog sustava, o Alexanderu Hamiltonu se u popularnoj kulturi nije puno pričalo sve do uspjeha ovog mjuzikla, skoro 250 godina kasnije. Ali da ne ispadne da moraju proći stoljeća da vidimo plodove svog rada, možemo uzeti i priču samog Lin-Manuela Mirande.

Iako je on bio već uspješan u svijetu mjuzikala, trebalo mu je 7 godina od trenutka kad je prvi put pročitao biografiju Alexandera Hamiltona i dobio ideju za njenu hip hop verziju do premijere na Broadwayu. Putem se ideja mijenjala, kao što to obično i biva, pa je tako od početnog plana za stvaranje albuma s pjesmama nastao cijeli mjuzikl.

U mom životu, moje psihološko-kreativne radionice kreARTionice su krenule od ideje "igraonica za odrasle" i u prvoj verziji dobile svoj podnaslov "radionice kreativnog izražavanja i istraživanja" koji više ni ne koristim toliko, a u međuvremenu se moj rad proširio i na druge kreativne formate, kao što su Putokazi ili Čarobna svjetiljka. I imam osjećaj da sam jednim dijelom tek na početku svog puta, iako je iza mene već nekoliko godina ovakvog stvaranja. I to je ok, put je cjeloživotni, i stalno se istražujemo i izražavamo na nove načine.
A istovremeno…

2. "Dani su dugi, ali godine su kratke."

Rečenica koju je popularizirala spisateljica Gretchen Rubin često se spominje u kontekstu roditeljstva, ali jako je dobro primjenjiva i na druge stvari. Vremena ima, ali ono i leti. Rasporedi su nam nekad beskonačno ispunjeni, a onda se pitamo što smo zapravo napravili u zadnjih mjesec, godinu ili više dana. U trenutku kad sam kupovala kartu za Hamilton, njegova izvedba u Londonu je tek bila u najavi i postavljanju, a sam je datum bio godinu i pol u budućnosti.

Sve mi se činilo pomalo nerealno, i nisam znala da li da se veselim jer ću uživo vidjeti nešto što me toliko oduševljava kad slušam soundtrack ili da se ni ne počnem još veseliti jer je to toliko daleko u budućnosti, i tko će to dočekati… Tako da sam u tom trenutku malo proslavila tu odluku i onda je pospremila negdje u kutak svog uma. Ali dan po dan, obavezu po obavezu, tih godinu i pol je zaista proletjelo.

Da nisam onda kupila kartu, kasnije bi mi bila nedostupna i rasprodana. Da nisam onda posadila sjeme za to iskustvo, ne bi izrasla sreća i zahvalnost koju sam osjetila ovim iskustvom. Isto je i s kreARTionicama, a sigurno i s nekim od vaših projekata. Možda niste još sretni u kojoj ste fazi života/posla/projekta, ali svaka faza mora početi negdje i nema preskakanja nespretnih početaka i nejasnih budućnosti. A kad kratke godine prolete, kao što sigurno budu, s tim se lakše nositi ako znamo da smo ih ispunili životom, izborima i iskustvima, umjesto čekanjem, preispitivanjem i traženjem garancija. (Što je meni osobno svakako i dalje work in progress, i praksa koju stalno razvijam.)

3. Razmišljaj izvan okvira, spajaj naizgled nespojivo.

U mjuziklu neke od najvećih imena američke (bijele) povijesti glume crnci. Glumci repaju na kazališnim daskama koje su uglavnom navikle na puno drugačije ritmove. Taj novi i svježi pristup osvojio je i kritičare i gledatelje, ali za njega je bilo potrebno puno hrabrosti, jaka vizija i vjera u vlastite ideje. Nije lako uvoditi novosti i ići putem kojim drugi nisu išli, ali osim opasnosti i izazova, taj put sa sobom nosi i puno potencijala.

Pa što ako mi je još uvijek ponekad teško točno opisati kreARTionice ili druge dijelove mog rada, jer ih ne mogu usporediti s nečim što je većini ljudi poznato? Pa što ako su me odluke u mojoj karijeri dovele do toga da mi nije lako odabrati što staviti na posjetnicu? Pa što ako vas zanima puno stvari koje se ne uklapaju u "konvencionalni" svijet? Na nama je da stojimo iza svojih izbora i vjerujemo u njih, jer upravo su ti izbori i interesi ono što svaku osobu čini jedinstvenom i doprinosi raznolikosti života i priča koje nas okružuju. Netko uvijek mora biti prvi, da bi te iste stvari kasnije postale normalne.

4. "Reci DA i skuži kako kasnije."

Mnogi se uspješni ljudi kunu u ovaj savjet kao recept za uspjeh, između ostalih i Richard Branson i Tina Fey. Ziherašima i perfekcionistima taj je savjet malo teže slijediti. (Pitajte me kako znam.) Ali, moram priznati, ima nešto u tome.

Kad me dragi prijatelj nazvao i rekao da se okupila grupa frendova koja bi išla gledati Hamiltona u London, a ja odlučila biti jedna od njih, nisam imala pojma kako će moj život izgledati za godinu i pol. Relativno nedavno sam bila dala otkaz i odlučila uzeti si vrijeme za istraživanje, što je značilo da ne znam kako će mi izgledati sljedeći tjedan, a kamoli veljača 2018. Nisam znala kakva će mi biti financijska situacija, hoću li tad imati neki posao s kojeg će mi biti teško izbivati, hoće li me uopće ta zaluđenost toliko držati (dobro, to je još bilo najmanje upitno). Nisam znala puno toga, ali u tih par minuta meni nekarakteristične impulzivnosti donijela sam odluku unatoč neznanju i neizvjesnosti. I dobro da jesam, jer se pokazalo da su sve brige bile neutemeljene i da je svaki trenutak proveden na predstavi (a i u iščekivanju iste) definitivno vrijedio.

5. Život je divan i ljudi su čuda.

Neću vam lagati, često se pitam kamo zapravo ide ovaj svijet i kako se nositi sa svime što može poći po zlu. Raditi s ljudima, živjeti s ljudima, BITI ljud (znam, znam – čovjek – ali zar ljud ne paše bolje u rečenicu?!), ponekad je teško i frustrirajuće i iscrpljujuće i obeshrabrujuće. Ali svjedočiti ljudskim talentima i kreativnosti u različitim oblicima odličan je lijek za to. Lijek koji istovremeno smiruje i pokreće. Kroz tri sata (a i bezbroj slušanja pjesama prije toga) prošla sam cijeli spektar emocija, od ogromne sreće i uzbuđenja preko tuga i suza do zahvalnosti i smirenosti. Zar nije to ono što nas čini živima?

Tri sata bez mobitela i rastrganosti na sto strana, tri sata čiste prisutnosti u trenutku i upijanja iskustva. Predivno je gledati neizmjerno talentirane ljude koji plešu i glume i pjevaju, a za ostvarenje takve predstave potrebno je iskoristiti vrijednost jako velikog broja talenata – i nitko od njih to ne bi mogao sam. Svatko ima svoje talente i svoje snage, a njihova vrijednost se povećava dijeljenjem s drugima. Svi u kazalištu te večeri bili smo dio jednog fenomena, a svatko od nas je i svijet za sebe. Svijet u doticaju s drugim planetima, koji ga mijenjaju i koje on mijenja.

Iako je riječ "samo" o mjuziklu, o samo jednom od bezbroj životnih iskustava koje možemo doživjeti, mene je ta večer inspirirala da još svjesnije idem kroz život, da što manje odgađam i čekam "pravo vrijeme" za nešto, a što više odabirem i stvaram iskustva zbog kojih ću se osjećati živom, sretnom i zahvalnom.

Moja je želja i nada da se što više ljudi što češće osjeća upravo ovako kako sam gore opisala – živo, sretno, sposobno, vrijedno, zahvalno – i moj rad se temelji upravo na davanju podrške na tom putu.

Jer kao što ide jedna pjesma iz Hamiltona:
look around, look around
at how lucky we are
to be alive right now