Samosuosjećanje

Jednom kad ih počneš primjećivati, teško je prestati primjećivati sve načine na koji su divni, dragi, sposobni, čudesni ljudi oko nas toliko strogi prema sebi.
Kao da se dijele nagrade za to tko će biti oštriji prema svakom svom nedostatku, tko će bolje ukazati na sve svoje neoprostive propuste, tko će sebe mjeriti prema višim i nedostižnijim standardima.

A u te divne, drage, sposobne i čudesne ljude koji su strogi prema sebi većinu vremena trebamo ubrojiti i sebe.
Nije li zanimljivo kako nam je najčešće lakše pružiti nježnosti, razumijevanje i podršku drugima, a za sebe pronađemo razloge zašto nismo vrijedni iste te nježnosti, razumijevanja i podrške?

Zato u igru ulazi pojam samosuosjećanja.
Kao podsjetnik na to da ono što želimo i možemo pružiti drugima koje volimo - možemo i trebamo pružiti i sebi.
Kao podsjetnik na to da se ne moramo bičevati da bismo rasli, da ne moramo biti nepogrešivi da bismo imali pravo živjeti svoj život i uživati u njemu.

Dobra vijest je da je samosuosjećanje vještina koja se apsolutno može razvijati i učiti.

Za detaljniji stručni prikaz teorije i prakse suosjećanja prva adresa je svakako ona dr. Kristin Neff (na njenoj službenoj stranici možete pod Practices naći cijeli niz vježbi s kojima se možete upustiti u svoje istraživanje samosuosjećanja), a ja sam danas htjela s vama podijeliti ovaj mali "šalabahter" što sve čini suosjećanje i kako to može izgledati i zvučati u svakodnevnom životu.